Otvorena Nebesa Ivana Krstitelja Rangera

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Zaključak

Ivan Krstitelj Ranger

Ivan Krstitelj Ranger
(vjerojatni autoportret, crkva Marije Snjezne, Belec)

Ovom je izložbom predstavljen samo jedan manji dio Rangerova opusa, ali onaj dio kojim je on u svakom objektu zapčinjao radom, postavio ideju vodilju, vlastitom ju imaginacijom razvijao od lika, teme i slutnji do lakše ili teže rješivih zagonetki ili složenih propovijedi. Nekada je za njih trebao cijelu crkvu, a ponekad mu je bio dovoljan i malen svod ljekarne.

Potvrdio je svoje poznavanje različitih oblikovanja svodova od tirolskih početaka (Marija Koruška) do Pozzovih zrelih konstrukcija (Olimje, Purga Lepoglavska), ali osobno se opredjeljivao za male proboje svodova hrvatskih crkava, uokvirene laganim bijelim mramornim okvirima koji ne smanjuju, ne ugušuju i ne otežavaju prostorije u kojima se nalaze, pa čak ni onda kada su urešeni pozlatom, puttima, reljefima i vazama s cvjetnim bokorima.

Kada njegovo slikarstvo, zajedno s crkvama koje resi, usporedimo s dimenzijama i oslikom crkava iz njegova zavičaja i drugih velikih vjerskih središta, postaje jasno da je on svjesno odabrao najbolji način i najbolju mjeru za oslikavanje naših crkava i kapela. Ranger je svojim ostvarenjima potvrdio svoj izuzetan osjećaj za poštivanje odnosa veličina. Našem ljupkom krajoliku i njemu prilagođenoj arhitekturi sukladno je Rangerovo slikarstvo, a on je to osjetio i susljedno sprovodio.

Ranger nije potpisivao svoja djela. Njegova subraća redovnici počeli su ga spominjati u kronikama tek nakon što se oslikavanjem crkve Marije Snježne u Belcu pročuo izvan Reda. Ipak, izgleda da je baš ondje utisnuo svoj lik skrovito zaklonjen ogradom u kapeli sv. Stjepana. Ovome je veoma sličan i lik sv. Mateja evanđelista koji otvoreno spaja svoj pogled s pogledom promatrača koji se uspije približiti toj svodnoj kompoziciji. Nije li se baš zato osmjelio?

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.