Na kraju puta

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Varaždin, franjevačka ljekarna, oslikana 1750.

U Varaždinu, kojega nazivaju gradom baroka, franjevačka je samostanska ljekarna već dugo izvan svake podobne funkcije i desetljećima nepristupačna i redovnicima i ljubiteljima barokne umjetnosti. No ondje postoji, doduše sve oštećeniji, jedan od najzanimljivijih i najslojevitijih ikonoloških programa polusakralna usmjerenja Ivana Krstitelja Rangera, datiran godinom 1750.

Samostanska ljekarna varaždinskih franjevaca nalazi se u zgradi koja je građena u samostanskom vanjskom dvorištu kao njihov infirmarij (bolnica). Oslikana prostorija je skromnih dimenzija (6,20 x 6,80 m), ali njezina svodna slika prebogata je sadržajem. Ukupni ugođaj oslika ukazuje da je ova prostorija morala biti spojena s onom iza zapadnoga zida, jer se cijela kompozicija može u potpunosti sagledati samo s te strane i iz veće udaljenosti. Danas se u nju ulazi samo s juga. Ovdje se Ranger susreo s polusakralnim prostorom ljekarne koja je, uz osnovnu namjenu da služi redovnicima, već izvorno bila namijenjena i varaždinskim građanima. Slikar je s tom dvostrukom namjenom uskladio i invenciju svoje slikarije koja zadovoljava obje kategorije korisnika i promatrača te umjetnine.

Slikar je iskoristio valovitost svodnoga polja (to je bačvasti svod s dubokim susvodnicama zaobljenih bridova) te ga razdijelio u četiri trokutasta isječka s isto toliko jasno definiranih tema čije se poruke višestruko isprepliću i tumače onodobno ljekarništvo (koje se oslanjalo na alkemiju). Načelo skladanja iščitava se s osnovnog motiva u dnu kompozicije. Personifikacijama četiriju kontinenata na stubama, koje su u likovnu umjetnost ušle ubrzo nakon otkrića Amerike, prikazan je tadašnji poznati Svijet. Njihovim okupljanjem oko globusa predstavljena je Zemlja kao jedno od prapočela. Nadopunjena biblijskim prikazom oslobađanja Danijela iz lavlje jame odnosno iz utrobe zemlje (koja ondje krije svoja dobra) prikazuje se Zemlja i kao tlo.

To načelo komponiranja ponavlja se zatim u ostala tri trokutasta polja, čiji se sadržaji nadopunjaju i suprostavljaju. Nad južnim su ulazom biblijskom motivu Jonina oslobođenja iz Vode dodane dvije vodene personifikacije: Posejdonov sin Triton s jedne strane ulaza puše u školjku, a s druge strane dječačić s koraljnom granom u uzdignutoj ruci stoji među biserjem u školjci. U močvarno bilje oko njih uranja Duga zodijaka, koja se tako nadvija nad zemljom i vodom.

Na sjevernoj se strani već u medaljonu s biblijskim prikazom Ezekijelova oživljavanja kostiju sa simbolima četiriju vjetrova, prikazanih glavicama koje pušu, sluti Zrak prepoznatljiv u strujanju. Portretima mladića (čija maramica treperi od njegovih plesnih koraka) i staroga oklopnika, odnosno Mladosti i Starosti, prikazan je Zrak i kao prohujalo vrijeme. Na svodu iznad zodijaka drži golišavi dječarac u raširenim rukama svoja umjetna krila. Prepoznaje se Ikar, ovijen modrim plaštem (plavo je simbol neba), koji zajedno s pticom leti zrakom Suncu ususret.

Sunce pak pripada četvrtoj temi na zapadnome dijelu svoda, gdje su oko Ilijina uzlaska na Nebo okupljene aluzije na Oganj. Dotičući se Ikarovih krila, Nebom kruži orao s mladim Ganimedom na leđima koji drži u uzdignutoj ruci snop strjelica, a na vatru podsjećaju i mali kovači iz Vulkanove kovačnice i oronuo starac koji se grije uz ognjište, prikazani u malim udubinama sasvim uza zapadni zid.

Strukturom arhitektonskoga okvira kompozicije Ranger u ovoj ljekarni potpuno zanemaruje dimenzije stvarnoga prostora. Izdignutim zaobljenim mramornim stubama na istočnoj strani prostorije- očito iznad ormara za lijekove- i malim nišama koje na suprotnom zidu podupiru arhitekturu, posve je iskosio prostor uobličivši stubama postolje za zemaljska zbivanja. Pogled se odatle uzdiže u nebeske visine do luka sa zodijakalnim znakovima od Ovna do Lava, koji poput ravnodnevnice dijeli prostor na dva suprotstavljena dijela. To je još izrazitije istaknuto mladom Djevicom koja sa žezlom u ruci i nazubljenom krunom na glavi (kao u Štrigovi) sjedi na vrhu toga luka i dominira cijelom kompozicijom.

Znakovita je njezina uloga. Ona kao da upravlja cijelim prostorom. Sjedi na luku zodijaka koji odvaja zemlju i vodu od zraka i ognja, suho od mokroga, toplo od hladnoga. Prvi vidljivi znak pripada razdoblju u kojem je prvi dan proljeća, a završava lavom, znakom ljeta. No tu je mala slikareva zamka, jer „Djevica“ kojoj pripada prvi dan jeseni, sjedi na tjemenu zodijaka i svoda, kao da je u njezinoj moći ravnoteža svih prapočela. Znači li to da je sakralno, ovdje svedeno na razinu aluzija, samo jedna od niza alegorija na prirodu, kemijski sastav zemlje kojom stoluje Magna Mater, jer Djevica ima nazubljenu krunu koja je jedan od atributa toga lika?

No Djevica ima neke izrazito prepoznatljive atribute po kojima je ona- i u polusakralnom prostoru u kojem je i Alkemija ilustrirana biblijskim motivima- ipak Djevica Marija. Trokut s tri plamička na njezinim grudima označava Presveto Trojstvo, a sitan golub povrh nje određuju ju kao Blaženu Djevicu Mariju i Kraljicu svih naroda, čitave Zemlje i cijeloga Svemira, dakle, svega stvorenoga pomoću sva četiri počela. Ranger nas je doveo do naziva kojim je stoljeće ranije jedan drugi pavlin, Andrija Egerer, imenovao remetsku Djevicu: Pharmacopaea Coelestis, „Nebeska ljekarna“, što ga je svojim likovnim jezikom prepričao u ovoj maloj, još nedostupnoj veličini.

Ivan Krstitelj Ranger (Franjevačka ljekarna, Varaždin)

Personifikacija Zemlje

Ivan Krstitelj Ranger (Franjevačka ljekarna, Varaždin)

Personifikacija Vode

Ivan Krstitelj Ranger (Franjevačka ljekarna, Varaždin)

Personifikacija Zraka

Ivan Krstitelj Ranger (Franjevačka ljekarna, Varaždin)

Personifikacija Ognja

Ivan Krstitelj Ranger (Franjevačka ljekarna, Varaždin)

Djevica kao nebeska ljekarna

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.