Zrelost četrdesetih godina

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Štrigova, crkva sv. Jeronima

Poznavanje Rima i njegovih crkava, prepoznatljivo u prikazu crkve Marije Velike u Belcu, još je očitije u Štrigovi. Ovdje sve upućuje na mogućnost nekoga nedavnog Rangerovog putovanje u Italiju i Rim, gdje ga se posjet crkvi Marije Velike, a bez sumnje i staroj crkvi sv. Jeronima, toliko dojmio da doživljeno unosi ne samo načinom, već i sadržajem najprije u Belec, a odmah zatim i u Štrigovu.

Osobitost štrigovske crkve je visoka kupola s kružnim medaljonom u tjemenu svoda i osam pojasnica između susvodnica nad prozorima. Ona oblikom podsjeća na kapelu sv. Maksimilijana u freisinškoj katedrali iz 1710. godine. Ta je kupola bila obilno dekorirana štukaturom s oslikom na tjemenu i u četirima susvodnicama, čiji je autor Hans Georg Asam (1649.-1711.), otac jednoga od najsnažnijih slikara bavarskog baroka, Cosme Damiana Asama, koji je obiteljsku slikarsku radionicu doveo do vrhunca.

Izgled kupole u Štrigovi ovisio je o naručitelju i graditelju, ali mogući bavarski uzor nije bio nepoznat ni Rangeru. Vizuelni potporanj visokoj kupoli s tamburom i lanternom slikar je oblikovao oslikom zidova između lukova na ulazu u svetište iz, izvorno neoslikana, bijela crkvena broda, kao i pred ulazima u sve tri kapele. Duhovni komentar ikonografskom nizanju tema osigurao je reprezentatvnim koloristički izvanredno riješenim portretima evanđelista, čija je izvješća sveti Jeronim, prikazan u tamburu kupole, preveo na latinski te time pomogao širenju Radosne vijesti. Zato je slikar ovaj rječiti ciklus popratio s mnogim biblijskim navodima koji ponekad izravno tumače naslikano, ali češće samo upućuju promatrača gdje potražiti složeniju poruku. Tako je i Jeronim predstavljen u veličanstvenoj pobjedonosnoj povorci izvatkom iz Matejeva evanđelja (Hic magnus vocabitur in regno coelorum; Mat 5,19) kao onaj koji će „biti velik u kraljevstvu nebeskom“.

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Jeronim, Štrigova)

Svetište crkve, slikano god. 1744.

 

Rangerov suvremenik, pavlinski pisac Josip Bedeković u svojem opširnom djelu o sv. Jeronimu (Natale solum magni Ecclesi˛ Doctoris sancti Hieronymi… I:305) iz 1752. izvijestio je da je Sanctuarium hoc… A. C. 1744. a summo ad imum eleganti picturaal Fresco illustratum est: in qua, praeter alia Pictoris Fratris nostri Joannis Ranger acuminosi ingenii inventa… („Svetište ovo… god. 1774. od vrha do dna probranim al fresco slikama oslikana, gdje je, osim drugih, brat naš Ivan Ranger izoštrenim umom iznašao…“). Uz prvi objavljeni podatak o našem slikaru- još za njegova života- pisac je dodao i kratak sažetak programa cijeloga svetišta razdijeljena u tri pojasa, prizemni s oltarima, Jeronimovim ophodom na tamburu i svodnim poljem u kupoli.

Ranger se u osliku svoda ne oslanja na Asama. Struktura štukature na svodu je drukčija, s više njemu svojstvenih arhitektonskih elemenata od bijela mramora s pozlaćenim uresom, a osim svodnoga prikaza u otvoru, figuralnom je motivikom popunio sve susvodnice. U središnjem je polju otvoren pogled u Nebo gdje, okružena anđelima, lebdi krilata žena s prstenom u jednoj i užetom u drugoj ruci, a do nogu joj je ovalno ogledalo. Odjevena je u bijelu haljinu i modar plašt, na glavi ima nazubljenu krunu, a na grudima istostraničan trokut u kojem je umjesto triju jezičaka (uobičajene oznake Presv. Trojstva) sunčani disk. Dest plamičaka oko njezine glave obasjava, kao središnje svjetlo, sve dijelove oslika. Ženina odjeća i ogledalo bez mrlje odgovaraju Bezgrješnom začeću Blažene Djevice Marije, što potvrđuje i sunce u trokutu koje asocira na antifonu Sunce vječno Božja Riječ sađe s Neba k nama. U to se uklapa uže u ženinoj ruci s kojeg se spušta stvarno Vječno svjetlo u crkveni prostor. Nazupčanu krunu nosi još u predkršćanskoj umjetnosti Magna Mater, a krila ima, prema Ivanovom Otkrivenju, Žena koja rodi muškića kojoj bijahu dana dva velika krila orlujska (Otk 12,13-14). Konačno, prsten u njezinoj ruci (simbol trajanja bez kraja) i plamičci oko glave predstavljaju ju kao Zaručnicu Duha Svetoga, no ona može istodobno biti i Crkva. Apokaliptična se tajnovita Žena, naime, tumači ekleziološki kao Crkva, a mariološki kao Marija.

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Jeronim, Štrigova)

Kupola

 

Trolisno oblikovano svetište ima tri plitke apside za oltare, odvojene od prizemnoga „zemaljskog“ dijela svetišta snažno profiliranim arhitektonskim vijencem koji je višebojnom mramorizacijom spojen s iluzionističkim arhitektonskim elementima. Glavnom apsidom dominira rezbareni oltar sv. Jeronima, koji je izveden najvjerojatnije po Rangerovu nacrtu objavljenu u Bedekovićevoj knjizi (Natale Solum, str. 305). Iza oltara otvara se pogled u Nebesa koja od ovozemaljske stvarnosti odvajaju dva razmaknuta kraka kamene balustrade s mramornim balustrima i pozlaćenim vazama na krajevima. Iza i iznad oltara sv. Jeronima stoluje Presveto Trojstvo među anđelima u nebeskoj slavi, što je motiv koji se pojavljuje- ikonografski uvjetovan- u gotovo svim njegovim ciklusima s neznatnim izmjenama u položaju likova, s premještanjem križa u Isusovim rukama ili različitoj uzvijorenosti njihovih plašteva. No dok je Isus uvijek jednak onome koji u Lepoglavi istjeruje trgovce iz hrama, fizionomija Boga Oca se nakon Belca donekle mijenja.

Zanimljiv, a neuobičajen odnos ključnih figura Presvetoga Trojstva prema Mariji- simbolu Crkve, ali i Nebeske Mudrosti kojoj je prepušteno mjesto u središtu svoda, ovdje je naglašeniji nego u nekim drugim crkvama, iako je Ranger i drugdje spuštao Presveto Trojstvo prema vjernicima.

U crkvi sv. Jeronima slikar je, spuštanjem obzorja gotovo do promatračevih očiju, izdigao, osim djelomična sadržaja apsidalnih kalota, i portrete evanđelista u nebeski pojas prema svečanoj Jeronimovoj povorci od crkve Marije Velike prema toj istoj crkvi- u kojoj je pokopan- koja sada predstavlja Novi Jeruzalem.

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Jeronim, Štrigova)

Presveto Trojstvo u glavnoj apsidi

 

Apside iznad obaju pobočnih oltara jednostavnije su urešene. Atike obaju jednako slikanih oltara uzdižu se prema Nebesima, kako je to Ranger uradio već u kapeli sv. Ivana nad Lepoglavom, ne bi li se istakla udaljenost nebeskoga svoda. Nad oltarima se okupljaju anđeoski zborovi oko stilizirano uobličenih imena. Desni oltar posvećen je sv. Ani, kako to piše u Natale solum… i na slavoluku kapele, pa je i usred svodne kompozicije ispisano njezino ime (ali naknadno, nevješto i netočno oblikovano). No prema sadržaju oltarne slike male Marije koju podučava majka, posredno se ipak upozorava da je ikonološki program zapravo nadahnut Marijinim likom.

Nažalost, na ovoj se svodnoj kompoziciji jasno vidi kako može izvornom prvovrsnom djelu štetiti nevješta ruka samozvanoga „restauratora“ koji svojim „restauratorskim“ intervencijama nekritički nagrđuje izvornik.

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Jeronim, Štrigova)

Svod u kapeli sv. Ane

 

Lijevi pobočni oltar posvećen je Mariji Velikoj i urešen ikonom iz rimske crkve predstavljene na svodu. Nad atikom lebdi nebeskim sjajem obasjano goruće srce i okrunjeno Ime Marijino, kojega štuju okupljeni anđeli. Dvije vaze na balustradi, koje nose sve oznake Rangerova stila i neodvojiv su dio njegovih kompozicija, samo potvrđuju kakav je kuturni grijeh učinio na desnom oltaru samozvani „restaurator“.

Cjelovito sagledan, program ove crkve predstavlja Mariju kao bez grijeha začetu Djevicu, Zaručnicu Duha Svetoga (prsten i plamičci), krilatu apokaliptičku Ženu te kao simbol Crkve Kristove i Nebeske Mudrosti.

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Jeronim, Štrigova)

Svod u kapeli Marije Velike

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.