Zrelost četrdesetih godina

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Belec, zavjetna crkva Marije Snježne, oslikana god. 1740.-1742.

U Belcu je slikarevo nastojanje dvojako. On, očito, prihvaća zahtjev naručitelja o sadržaju pa ponešto zastarjelo niže marijanske motive obodom svoda, ali istodobno gradi pomoću te ukalupljene motivike ikonološki složeni vapaj Mariji protumačiv na dva načina. Neki će odgonetavati dublja značenja u skladu s vlastitom sposobnošću čitanja teksta ispričana likovnim jezikom, a ostali će se posve zadovoljiti dekorativnim dojmom slikovitih motiva.

Figuralni sadržaj belečkog oslika raspoređen je uglavnom po svodovima crkvenoga broda, kapela i apside. Posveta crkve Mariji uočava se odmah s ulaza, jer u medaljonu pred slavolukom lebdi okrunjeno Ime Marijino među anđelima i oblacima. S posvetom crkve Mariji Snježnoj povezan je veliki medaljon u najuočljivijem dijelu svoda. Pod nogama prelijepe Bogorodice s Isusom na krilu rimska je crkva Marije Velike, prikazana onako kako je izgledala u slikarevo doba. Umjesto rimskoga patricija Ivana sa suprugom, uz crkvu je bračni par u kojima vizitator iz 1742. god. prepoznaje poticatelja pregradnje ove crkve Adama Najšića sa suprugom Cecilijom Kristinom rođ. Matačić. Tome u prilog ide i natpis uz slavoluk (u hrvatskom prijevodu: „Tebi se Bogorodice obnavlja i pobožnim srcem povećava“) s kronogramom koji daje godinu 1740. kao godinu okončanja zidarskih i početka slikarskih radova.

Sadržajem trećega svodnog polja s Uspinjanjem male Marije u hram predstavljena je osoba kojoj je crkva posvećena. U mramorne medaljone (okrunjene marijanskim amblemima) unesene su slike Navještenja, Pohoda Elizabeti, Rođenja Isusova, Poklonstva mudraca, Prikazanja u hramu i Bijega u Egipat, a dodani su im ovaj puta koloristički obrađeni portreti evanđelista koji upoznaju promatrača s Marijinom ulogom u životu njezina Božanskoga Sina. Luka kraj ikone Marije Velike ispisuje „Gratia plena“, a Matej gleda ravno u oči promatrača kao da ga mami da pročita s njegove knjige …de qua natus est Iesus, upozoravajući usput na kristološku sastavnicu Marijina programa.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Svod nad crkvenim brodom

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)
 

Pavao Kunek, župnik u Belcu, zapisao je pet godina nakon Rangerove smrti da su zavjetnu crkvu Marije Snježne tri ugledna pavlina „s pomoću brata iz svog reda Ivana Rangera, najslavnijeg slikara ovog vremena u ovim krajevima u novome talijanskom načinu zidnoga slikanja svekoliku spomenutu crkvu zajedno sa sakristijom darovitim i ne manje dragocjenim kistom u tri godine. . . postepeno učinili po spomenutom bratu. “ Pisac posredno svjedoči da je osobno poznavao umjetnika i od njega čuo kako se zove. On, naime, u svojem rukopisu slikara zove Rankher, a Rangerovo se prezime (koje se izvorno pisalo Rangger) u Tirolu izgovara upravo tako kako je hrvatsko uho čulo i pero zabilježilo.

Ranger je u Belcu svojim kistom pokrio svaku raspoloživu površinu na zidovima i svodovim crkve i sakristije. Postignuta rješenja doista svjedoče o njegovu poznavanju „novoga talijanskoga načina slikanja“.

Njegov hvalospjev Djevici i Bogorodici doseže vrhunac u svetištu. Slikarev se pristup ovdje razlikuje od onoga u brodu. Teški izlomljeni vijenac od crvenkastoga mramora počiva na konzolama i nosi lijepo modeliranu i zanimljivo osvijetljenu balustradu oko otvorenih Nebesa. Preko najdubljeg dijela ograde prevučeni su magličasti oblaci čime je zamućeno obzorje, ali je zato postao vidljivim čak i dio balustrade uza sam slavoluk. Na taj je način Ranger uveo promatrača pred oltar, u prostor iznad kojega pred njegovim očima Presveto Trojstvo dočekuje na Nebo uznesenu Mariju da ju okrune Kraljicom Neba, Zemlje i Podzemlja. Marija i anđeli lebde u najnižem pojasu Nebesa, anđeli su se spustili do same balustrade, iznad njih je Bog Otac, Krist s križem je njemu zdesna, a golub Duha Svetoga uzdignut je u visinu u sjajno žuto svjetlo koje daruje dubinu osvijetljenim i osjenčanim površinama osoba i oblaka. Kasnije često rabljena podrobnost vidi se nad ulazom u svetište: dva sitna anđelka drže uže s kićankom uz otvor iz kojeg se, doista, spušta vječno svjetlo.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Krunjenje Blažene Djevice Marije u glavnoj apsidi

 

I svodna polja u kapelama prilagođena su skošenu pogledu iz crkvenog broda, a nebeski su prostori u objema kapelama odvojeni parapetima u koje su ugrađeni medaljoni što svojom ikonografijom nadopunjaju osnovni sadržaj.

Marijanski ciklus kao da se nastavlja na svodu kapelice sv. Krunice s vedrim pogledom u nebeske visine gdje, među oblacima obasjanima nebeskim sjajem, lepršaju anđeli različitih veličina. U medaljonima parapeta personifikacije su četiriju Vrlina koje odlikuju Mariju: uz uobičajenije Vjeru, Ufanje i Ljubav prema bližnjemu, ovdje je i Jakost, a konkretni sadržaj vezan uz pobožnost sv. Krunice smješten je na oltar.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Svod kapele sv. Krunice

 

Kapela sv. Stjepana prvomučenika prividno iskače iz marijanskoga konteksta. Ona se, doduše, može povezati uz osobu biskupa Stjepana Puca, posvetitelja ove crkve, koji je omogućio izradu oltara svojega osobnog zaštitnika. Središnju površinu svoda kapele prekriva prikaz svečeva kamenovanja, kojeg iz prikrajka prati mladi Savao, a iza parapeta, iz druge stvarnosti, najvjerojatnije i slikar osobno. Cijela kompozicija postavljena je u perspektivu koja predviđa logično promatranje nebeskoga prostora iz broda. U najnižem pojasu (na zaključnom vijencu zida) nizak je zemljani sloj ograđen niskim parapetom u kojem su dva medaljona s motivima iz svečeva života, dobro vidljiva i raspoznatljiva. Za preostala dva (tek dijelom naslikana) uz ulaznu pojasnicu stječe se dojam da bi se vidjela, kada bi promatrač smio preći u kapelu. To je ipak samo privid, donekle potpomognut stvarnom visinskom razlikom obiju površina. Iznad prizora mučenja otvara se pogled u visine s Presvetim Trojstvom, a dubinu Nebesa slikar naglašava skalom boja od modrikasto blijedoljubičastih oblaka u dnu, do blijedoga modrila obasjana sunčanim žutilom nebeskoga svjetla iznad Svete Trojice.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Svod kapele sv. Stjepana

 

I oslik uske i relativno niske sakristije, čije se široke susvodnice vrhovima dodiruju na tjemenu svoda, prividno odudara od mariološki oblikovana programa u crkvi. No, ovdje se nastavlja tema načeta u kapeli sv. Stjepana Prvomučenika: izgradnja Crkve koju je Krist po odlasku ostavio za sobom učenicima, sa svim posljedicama koje to nosi. Zato je ovdje ključ programa Nebesko janje na knjizi sa sedam pečata (Otk. 5), postavljeno kao „zaglavni kamen“ onoga dijela svoda u kojem svećenik u dugoj albi, ogrnut zlatnim pluvijalom i štolom, drži veliku pokaznicu. Kao papu predstavlja ga jedan anđeo s tijarom, drugi s papinskom palicom, a treći mu kao nasljedniku sv. Petra donosi ključeve. U bočnim lunetama su četiri crkvena oca, a po svodu prikazi Djela apostolskih. Sveukupni oslik prepoznaje se kao pohvala Crkvi, a Crkvu simbolizira Marija.

Kada se dijelovi oslika ove crkve spoje i redom iščitaju, pred nama se odjednom slikovnim jezikom pojavi na svodu molitva „Zdravo Marijo“ od Gabrijelova i Elizabetina pozdrava, do vjerničkoga zaziva upućena Svetoj Mariji Majci Božjoj (predstavljenoj u raznim razdobljima života) da moli za skrušene grješnike i u času smrti- ne bi li bili dočekani, kao i Stjepan, na onome svijetu. Svi se prividno neskladni dijelovi tako stapaju u izuzetno vrijednu cjelinu.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Svod kapele sv. Stjepana

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Snježna, Belec)

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.