Rani oslikani svodovi

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Lepoglava, kapela sv. Ivana na Gorici

Ivan Krstitelj Ranger (Sv. Ivan na Gorici)

Svod u svetištu

Lepoglavski kroničar Nikola Benger zabilježio je god. 1731., bez podatka o autoru: Hoc anno in Julio pictura ornatum est Sanctuarium et ara s. Joannis supra Lepoglavam, „Ove godine u srpnju ukrašeni su oslikom svetište i oltar sv. Ivana nad Lepoglavom“. Ranger je tu, u malenom svetištu kapelice, predstavio, vjerojatno prema narudžbi lepoglavskoga priora Ivana Kolarića, niz svetaca istoga imena od Ivana Krstitelja do svete subraće pavlina iz poljske zajednice.

Svodna je slika utisnuta u uski jaram svetišta čije tjeme stješnjuju dvije duboke susvodnice. Dio apside je odvojen drvenom pregradom za iluzionistički oltar, tako da atika svojim kruništem zadire u svodni jaram. Time je slikar nastojao u niskom prostoru pojačati dojam udaljenosti između kruništa oltara i nebeskoga otvora kojega podupiru stupovi pozlaćenih kapitela. Oni pokrivaju zaobljene bridove obiju susvodnica, pa je slikar dojam ugrožene statičnosti ublažio stiliziranim zelenkastim listovima i zlaćanim cvjetovima kovinske strukture. Vijenac oko otvorena svoda je izlomljen, a osjetljive perspektivne lomove prekrivaju dugi sagovi koji se, prebačeni preko obodnog vijenca, gube iza dva sveca u susvodnicama.

U nebeskom prostoru među oblacima lebdi Ivan I. papa i mučenik. U bijeloj albi, ogrnut zlatnim brokatnim pluvijalom s modrom podstavom, zavaljen je u oblaku i slikan po načelu izrade takva lika u svodnom slikarstvu. Dojam dubine i visinske udaljenosti lika u prostoru postiže se, naime, zabačenim sitnijim poprsjem i koljenima naglašeno istaknutima u prvi plan. Ovdje je, ipak, udaljenost freske od promatračevih očiju premalena, a zbog zaobljenosti svodnoga jarma papa djeluje kao da se naginje. Željeni se dojam, posebice kod današnjih posjetitelja znatno višega rasta, donekle potire. To ne umanjuje vrijednost ove cjeline u kojoj se Ranger javnosti predstavio kao zreo samostalni umjetnik.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.