Rani oslikani svodovi

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Križevci, zavjetna kapela Marije Koruške

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Koruška, Križevci)

Svod kapele, oslikan god. 1726.

Ivan Krstitelj Ranger (Marija Koruška, Križevci)

Pogled u otvorena Nebesa

Ruka i stil mladoga 26-godišnjega Rangera sluti se u dobro promišljenom i znakovito izvedenom ciklusu Spasiteljeve muke i Marijine supatnje. Kvadratična osnova masivnoga tambura za kupolu s lanternom podijeljna je u tjeme svoda i dva pojasa, odvojena odebljim vijencem prirezanih uglova. Zamisao svodne kompozicije koja spaja otvoreno tjeme svoda unutar iluzionistički slikane arhitektonske plastike sa slikanom štukaturom podsjeća na izvedbu Egida Schora iz god. 1686. u župnoj crkvi u Schabsu (Tirol), uglednoga tirolskog slikara koji je ondje prvi puta zamijenio stvarnu sadrenu štukaturu slikanom. Umetnuvši u mesnato oblikovane okvire i u otvoreno tjeme svoda svoje figuralne motive, taj slikar još nije postigao dojam treće dimenzije, baš kao što to nije postigao ni Franjo Bobić, pretpostavljeni autor oslika lepoglavske knjižnice i blagovaonice.

U kapelici Marije Koruške figuralni su motivi (u oba pojasa) u nešto mekše slikanim mesnatim okvirima nabubrenih odnosno uvučenih stranica, a valoviti nadvoji ugaonih medaljona unutarnjega pojasa podupiru prstenasti obod središnjega otvora u Nebo. Rješenje je srodno onome u Schabsu, a dekoracija oboda nosi Rangerove značajke. Stječe se dojam da je Ranger prenio u kapelu Marije Koruške oblike koje je upoznao još u Tirolu, iako je mesnate volute, kakvima je Schor popunjavao međuprostore, zamijenio krhkijom ornamentikom.

Ključni je lik nebeskoga motiva Bog Otac koji s Duhom Svetim lebdi iznad središta kapele, a izostanak Spasiteljeva lika upućuje na to da je u ikonološki program uključen i stari kip Žalosne Gospe usred kapele. Slikar je zato spustio anđele tako nisko u prostor da jedno krilo i noge dvojice anđela prelaze arhitektonski obod, što Rangeru inače nije bilo svojstveno, ali je ovdje bilo potrebno jer je time uključio u zbivanje Božansku osoba koja još nije na Nebesima. Osim toga, izgled Boga Oca i nekih anđela (što je bilo vidljivije prije preslika) posve odgovaraju stilu mladoga Rangera, kao i način na koji on odmicanjem nebeskoga svjetla ustranu podiže najvišu točku imaginarnoga prostora prema nedosegljivom. To dozvoljava pretpostavku o Rangerovu sudjelovanju na osliku ove kapele s dvadesetak godina starijim pavlinskim slikarom, kojega je zamijenio već nakon njegove smrti 1728. god.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.