Otvorena Nebesa Ivana Krstitelja Rangera

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Rangerovi oslikani svodovi

Rangerovo umjetničko sazrijevanje nije se bitno razlikovalo od naukovanja njegovih suvremenika, iako nije, nakon dolaska u Hrvatsku, tako često mijenjao ni boravište ni naručitelje, kao slikari koji se nisu vezali uz neku redovničku zajednicu. Rangerovo slikarstvo pokazuje da je višestruka povezanost s glavnim naručiteljima- pavlinima, i s time povezana smirena sigurnost, bolje odgovarala njegovu temperamentu. Njegova ostvarenja pokazuju u raznovrsnosti rješenja stalan umjetnički rast. Vidi se to i u Rangerovoj prilagodljivoj i suverenoj obradi svodova koje je oslikavao u sakralnim i polusakralnim prostorima.

Građevine u kojima su sačuvana njegova djela različitih su dimenzija, pa i različita stilskog oblikovanja, a nalazile su se uglavnom izvan većih naselja, često na osami. U najviše slučajeva to su ipak bila, bar u njegovo doba, središta vjerničke pobožnosti. Takve su bile Marijina zavjetna crkva u Belcu, pa mala kapela Blažene Djevice Marije u župnoj crkvi sv. Martina u Voči, Mariji posvećene pavlinske samostanske crkve u štajerskom Olimju, u Remetama kraj Zagreba i u Lepoglavi (gdje je za Rangerova života samostan s fakultetom bio rasadištem kulture, znanosti i umjetnosti). Baroknoga je vjernika privlačila i velebna crkva sv. Jeronima u svečevu legendarnom zavičaju Štrigovi, ali i male kapelice na zagorskim „bregima“, sv. Ivana na Gorici nad Lepoglavom, sv. Jurja u obližnjoj Purgi Lepoglavskoj, Marije Snježne nad Kamenicom. . .

Vjerojatna je pretpostavka da je Ivan Krstitelj Ranger stigao u Hrvatsku sredinom dvadesetih godina 18. stoljeća. Hrvatski su pavlini u svojoj zajednici imali slikare još potkraj 17. stoljeća, a u vrijeme Rangerova dolaska djelovao je ondje (od 1708.-1728. ) Franjo Bobić, najvjerojatniji autor oslikanog svoda samostanske knjižnice iz 1711. i slično uobličena oslika ljetne blagovaonice iz 1722. god., gdje je na već pomalo zastario način uslikavao omanje motive u obilatu svodnu štukuturu. Slike u blagovaonici možda više ne postoje (iako postoji nada da su iza naknadnih naliča), a one u knjižnici su teško oštećene pa ne govore mnogo o Bobićevom umjetničkom dometu. Dvije godine prije Bobićeve smrti suvremenije je oslikana zavjetna kapelica Marije Koruške kraj Križevaca (datirana 1726. ). Djelo nije potpisano, no budući da su pavlini imali svoj samostan u Križevcima uz crkvu sv. Ane a njihov je ugledni povjesničar i pisac Nikola Benger napisao o toj zavjetnoj kapeli svoju knjigu Regina martyrum innumeris gratiis Corusca, Dei Mater dolorosa Maria, oslik toga prostora može se s velikom vjerojatnošću povezati uz hrvatske pavlinske slikare. Štoviše, izravno se osjeća Rangerova nazočnost koja je u toj crkvici potvrđena oltarnom slikom sv. Obitelji na povratku iz Egipta, motivom koji resi mnoga kućna pročelja u njegovu zavičaju. Svodne su slike u više navrata neprikladno preslikavane, pa će njegov stvarni udio utvrditi tek temeljita i ispravna obnova cijeloga oslika. Ipak, prihvatimo li da je i on sudjelovao na osliku te kapelice, možemo od ovoga svoda nadalje pratiti raznolikost i sustavno sazrijevanje Rangerovih svodnih slika, njegovu sposobnost da se prilagodi svakome prostoru i svakome zahtjevu naručilaca, najčešće u okvirima vlastite redovničke zajednice.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.