Czvet szveteh Ivana Krstitelja Rangera

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Ikonografija

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Lepoglava, 12-godišnji Isus u Hramu, detalj, 1738.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Lepoglava, Isus tjera trgovce iz Hrama, detalj, 1738.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija) Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)
Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija) Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Olimje, prizori iz Isusova djetinjstva, 1740.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Štrigova, Isusovo rođenje na Jeronimovu stijegu, 1744.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija) Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)
Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija) Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Belec, četiri crkvena oca, 1740.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Belec, kamenovanje sv. Stjepana, 1740.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Gorica Lepoglavska, sv. Ivan Nepomuk, 1731.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Olimje, sv. Ivan Nepomuk, 1734.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Štrigova, anđeo — glazbenik, 1744.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Purga Lepoglavska, ispovijed, 1750.

Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija) Ivan Krstitelj Ranger (ikonologija)

Gorica Lepoglavska, pavlinski prvaci Pavao i Antun, 1731.

Ovaj pregled ikonografskih motiva nije, naravno uzeo u obzir ostala Rangerova djela, jer to izlazi iz trenutno određena okvira njegova upoznavanja kao fresko-slikara. Sumarnim pregledom ikonografskoga izbora z Rangerovih zidnih slika stječe se pak dojam da se on ne razlikuje od ikonografije korištene u opusima njegovih suvremenika, no raščlamba ostvarenih motiva pokazuje bogatstvo nekih njegovih osebujnih rješenja.

Tako se, primjerice, Presveto Trojstvo, smješteno usred svoda kao na najvišoj pogledom dosegljivoj točci iluzionističkih programa - što se većini baroknih freskanata činilo najpovoljnijim položajem - u Ragerovu poznatu opusu pojavljuje samo dva puta: u prikazu Marijina krunjenja u Lepoglavi i u Remetama. Nažalost, obje su kompozicije postradale u velikom potresu koji je 1880. pogodio sjeverozapadnu Hrvatsku. Dok sačuvani dijelovi lepoglavske kompozicije omogućuju njezinu idealnu rekonstrukciju, položaj remetske, na kojega upućuje sveukupni idealno rekonstruirani sadržaj, tek se naslućuje po ulomcima odjeće Boga Oca i mjesecu koji označuje položaj Djevice Marije.

U kapeli sv. Ivana na Gorici Sveta se Trojica nalaze na zidu nad ulazom u svetište, u Štrigovi i Purgi spušteni su u apside glavnih oltara, a u Belcu, osim u središnjem položaju nad glavnim oltarom, Presveto je Trojstvo uklopljeno i u apsidalnu kompoziciju Stjepanova kamenovanja u svečevoj kapeli. Usput: Ranger je ovdje dopunio biblijski opis toga događaja, jer se tamo spominju samo Otac i Sin (Dj 7,55/56).

U Donjoj Voći pojavljuje se usred svoda Bog Otac sam, a u Kamenici je njegov iluzionistički naslikani lik ukomponiran u atiku oltara, dok je Duh sveti smješten nad malu oltarnu nišu za kip Bogorodice s Isusom na krilu. Tako su i ovdje nazočne sve tri božanske osobe. Jednako je i u kapeli sv. Antuna u Varaždinu, gdje također kao da nedostaje Isus, no on se nalazi u Antunovu naručju na oltaru.

Kristološke teme u užem smislu Ranger nije koristio često, no u lepoglavskom dugom koru Spasitelju su (1742.) posvećene obje velike teme koje ponazoruju Isusovu nazočnost u Hramu. Na nju se nadovezuje treća velika kompozicija u ovoj crkvi, na pjevalištu iza orgulja, slikana pet godina ranije (1735-37), a predočuje vrata Nebeska.

Osim ovoga osebujnog ciklusa postoje i teme iz Isusova djetinjstva, kao žanr slike u lunetama olimskoga svetišta, te nešto klasičnije u svodnome osliku belečkoga crkvenog broda, pa čak i kao sitni prikaz Isusova rođenja na stjegu koji u Jeronimovoj povorci simbolizira svečev pohod Betlehemu (Štrigova).

No ovo su, zapravo, izuzetci. Rangerov je opus u biti mariološki. Naime, osim male kapele sv. Ivana i franjevačke kapele sv. Antuna, u kojima Marija nije zastupljena, te kapele sv. Jurja gdje je njezina uloga ipak sporedna, već je u velikoj lepoglavskoj crkvi njezin lik ravnopravno uklopljen u program uz Presveto Trojstvo na tjemenu svoda, a svi ostali ikonološki programi izrazito su mariološki. Ne odnosi se to samo na slikarije u Mariji posvećenim crkvama u Olimju, Belcu i Remetama i kapeli u Kamenici, te Mariji posvećenoj pobočnoj kapeli u Donjoj Voći (u crkvi sv. Martina), već i u crkvi sv. Jeronima u Štrigovi i u samostanskoj ljekarni u Varaždinu.

Lako se prepoznaje, primjerice, da je u Olimju Navještenje kao početak Marijina materinstva dopunjeno s četiri motiva iz Isusova djetinjstva, u Belcu je ona Bogorodica i Kraljica Neba, u Remetama Exaltata est Virgo Maria super choros angelorum („Marija Djeva je uzvišena nad zborove anđeoske“, prema Časoslovu za Veliku Gospu), u Varaždinu obilježena kao Nebeska ljekarna (Pharmakopaea Coelestis), a u Štrigovi predstavlja Crkvu i izjednačena je sa samom Mudrosti. No program koji nam se najprije razotkriva, smijemo shvatiti samo kao okvir, jer je Marija u njegovim djelima uvijek i posvuda višeznačno protumačiva.

Samo po sebi je razumljivo da je Ranger naslikao svece kojima su posvećene crkve ili kapele što ih je urešavao svojim slikarijama, primjerice, sv. Ivana Krstitelja na Gorici Lepoglavskoj, pa sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj i sv. Jeronima u Štrigovi. Ovamo treba dodati svece iz pobočnih kapela, kakvi su u kapeli sv. Stjepana u belečkoj i kapeli sv. Antuna u varaždinskoj franevačkoj crkvi.

Oko tih je svetaca ponekad okupio i druge svece i motive koji ih pobliže tumače, ali tako da se smislom uklope u zamišljeni program cjeline. Tako su u kapeli sv. Ivana Krstitelja okupljeni njegovi brojni imenjaci (ukupno 15), pri čemu su najstarijim svecima toga imena pridruženi uglavnom utemeljitelji pojedinih redovničkih zajednica; u kapeli sv. Jurja, koji je zarana uvršten među 14. svetih pomoćnika, nalaze se likovi još nekih svetaca iz te ikonografske zajednice ili njima bliski zagovornici u raznim nevoljama. U Štrigovi su pak Jeronimu dodani pavlinski prvaci Pavao i Antun pustinjak.

Isto je tako Ranger s uspjehom prenio vjernicima predaju o sv. Jurju kroz šest motiva iz njegova života, uz popratne motive povezane s njime i njegovim značenjem, a sv. je Antuna Padovanskoga potpunije predstavio ključnim motivima njegove ikonografije u varaždinskoj franjevačkoj kapeli koja je i danas živo okupljalište vjernika oko toga svestranog pomoćnika. Posvetio mu je i oltar u kapeli sv. Jurja, no ipak ga je najosebujnije opisao u alegoriji propovjedništva u krapinskoj franjevačkoj crkvi gdje ga je povezao sa sv. Ivanom Nepomukom. Ovoga je Ranger uvrstio i među ostale Ivane u kapelu sv. Ivana na Gorici 1731., a slično izvedena svečeva slika, kronogramom datirana u 1734. godinu, nalazi se ispod pjevališta u Olimju.

Svi ostali svetački likovi na njegovim zidnim slikama prividno su sporedna dekoracija, iako su to „likovne riječi“ koje olakšavaju razumijevanje cijelih „likovnih propovijedi“ koje je Ranger skladao uz njihovu pomoć. Nalaze se tu i starozavjetni likovi i sasvim novi sveci (Ivan Nepomuk je kanoniziran tek 1729. godine), a neki još nisu ni bili službeno uzdignuti na čast oltara, iako su bili čašćeni u puku ili među pavlinima.

Starozavjetni proroci i patrijarsi kao praslike Spasitelja i jedinstvene Crkve te navjestitelji Marijine uloge u činu spasenja uklopljeni su u ikonološke programe u Remetama i Varaždinu. Uz njih (to su, primjerice, Melkisedek u Krapini, ili biblijske moliteljice koje su kao Marijine predslike dopunjavale veoma važnu sastavnicu programa u Remetama) je po potrebi uklapao i novozavjetne likove poput Ivanovih i Marijinih roditelja u Štrigovi, ili onih koji u Belcu ilustriraju događaje iz Isusova djetinjstva (na svodu broda) i života Kristove crkve.

To su i apostolski prvaci Petar i Pavao (u Olimju i Remetama), pa evanđelisti (u Olimju, Belcu, Lepoglavi i Štrigovi), zatim latinski crkveni oci iz IV.-VI. st. (u sakristiji crkve u Belcu i kapeli nad Kamenicom). Pavlinske prvake sv. Pavla i Antuna pustinjaka, osim u kapelama sv. Ivana na Gorici i sv. Jurja u Purgi te u Jeronimovoj crkvi u Štrigovi, najcjelovitije je predstavio u ljetnoj blagovaonici u Lepoglavi zajedno s mnogim odabranim pavlinima, no te su freske, nažalost, dijelom uništene (postoji nada da su neke ipak samo preličene).

Najosebujnije su slike s prikazima čudesnih uslišanja (Remete, Varaždin), različitih alegorija i personifikacija (Varaždin, Belec, Purga, Remete) kao i marijanskih (Olimje) i drugih amblema (Purga). Ponekad je znao pripremiti mala iznenađenja. To su nanizane minijaturne sličice u kupolama, čija otežana prepoznatljivost upozorava na njihovu udaljenost od očiju promatrača (Olimje, Štrigova), pa predstavljanje života mlade Crkve temama iz Djela apostolskih (Belec, sakristija), ili skrivena skica uplakane Marije Magdalene iza velikoga ranobaroknog oltara u Olimju. Neočekivani su i prohrvatski motivi poput sv. Ivana Croate u medaljonu na zidu kapele sv. Ivana na Gorici ili hrvatski stilizirani grb u kupoli crkve sv. Jeronima u Štrigovi, kao i u prijateljskom susretu Hrvatske i Štajerske u Donjoj Voći. Ili je to možda posljednji pozdrav bolesna umjetnika svojem austrijskom zavičaju?

Ranger je slikao i za krapinske franjevce provincije sv Ladislava. Nažalost, preličena je slika sv. Katarine kojoj je njihova crkva posvećena, a što ju je Ranger naslikao na crkvenome pročelju oko godine 1730. No u svetištu te crkve još uvijek postoji, iako zbog silne vlage u zidu sve oronulija, slika velikoga anđela pod baldahinom čiji zastor razgrću dva anđelka. Anđeo lebdi raširenih krila i uzvijorene odjeće, a u svojim raširenim rukama drži dva slična pozlaćena moćnika (relikvijara). U njihovim se kristalnim spremnicama čuvaju dva neoštećena jezika od kojih se prosipaju sjajne zrake svjetla. Po potpisima ispod njih saznaje se da mu je u desnici moćnik s jezikom sv. Antuna Padovanskoga, a u ljevici s jezikom sv. Ivana Nepomuka. Ta alegorija gorljiva govorništva ujedno objašnjava čestu povezanost tih dvaju svetaca na oltarima u franjevačkim crkvama.

Moglo bi se reći da bi bez anđela prikaz Rangerova iluzionističkog slikarstva bio nepotpun. Oni su, naime, najčešće potpomagali pri stvaranju osjećaja dubine nebeskoga prostranstva svojim lebdećim tijelima, sad u uzgonu, sad u poniranju, kao glasnici (Olimje, svod u Purgi), kao oni koji časte Presveto Trojstvo, Bogorodicu i prate svece u njihovu nebesku slavu, a ponekad su oni glazbenici koji, primjerice, u Purgi i spunjaju pjevalište, ili sudjeluju u Jeronimovoj pobjedničkoj povorci u visoko uzdignutim slijepim prozorskim nišama svečeve crkve u Štrigovi. Njima svakako treba pridodati bezbrojne krilate anđeoske glavice, što prikazane kao živi likovi, što, često, kao mramorni ili sadreni uresi medaljona ili vaza s većim ili manjim kitama cvijeća, koje kao da su svojevrsni slikarev potpis.

Česti su svjedoci zbivanja evanđelisti koje je Ranger obično prikazivao na svodovima ili je, kao u Štrigovi, njima spojio zemaljski prostor s nebeskim. No ne izostaju ni crkveni oci među koje ubrajaju i sv. Jeronima; u Kamenici su izdignuti na mjesto evanđelista, a u sakristiji crkve u Belcu smješteni su na svod ispod alegorije Crkve Kristove kao njezini tumači i pobornici.

Ranger je svojim slikama na dasci, kojima je sredinom tridesetih godina uresio u Lepoglavi najprije korske klupe na pjevalištu, a zatim na koru (pa i pojedine dijelove sakristijskog namještaja), dokazao da njegovo umijeće ne ovisi o dimenzijama onoga na čemu slika. On je i za potrebe naglašene opsjene o visini oslikanih zidova i svodova posezao za sitnim sličicama kojima je, primjerice, uresio marijanskim motivima kupolu u Olimju, a u Štrigovi svod pomoću uzdignutih minijaturnih medaljona s muškim portretima osmorice staraca. Danas dosta oštećeni, oni su teško prepoznatljivi, ali najvjerojatnije je to izbor biblijskih starozavjetnih pisaca čija je djela prevodio sv. Jeronim, pa ih je Ranger nanizao kao dopunu evanđelistima, tako da jedni podupiru, a drugi lebde nad njegovim djelom.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.