Velike zidne kompozicije

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Remete

Crkva Majke Božje Remetske

Ivan Krstitelj Ranger (Remete)

Remete, oslik sjevernoga zida u svetištu, 1745.

Ivan Krstitelj Ranger (Remete) Ivan Krstitelj Ranger (Remete) Ivan Krstitelj Ranger (Remete)

Remete, ključni prizori Marijina prijelaza u Vječnost, 1745.

U crkvi Majke Božje Remetske, nekada bogato oslikane, dobro su sačuvani samo svodni medaljoni kod ulaza pod pjevalištem. Prije trideset godina otkriveni su tragovi zidnog i svodnog oslika koji su, bez obzira na njihovu fragmentarnost, olakšali put do programa što ga je Ranger ovdje ostvario između 1745. i 1748. U međuvremenu je relativno dosljedno restaurirana inače dosta dobro očuvana velika kompozicija na sjevernom zidu svetišta. No budući da su započeti radovi obustavljeni, u pavlinskoj se crkvi Majke Božje Remetske još uvijek nalazi samo torzo bogate i rječite ikonografske cjeline, čija je teološka poruka bila sadržajna i višeslojna, ali zbog nedovršene obnove još uvijek teško čitljiva.

I ovdje se Ranger susreo s gotičkim svetištem koje je, doduše, još prije njegova oslikavanja bilo barokizirano, pa mu ni na zidu kao ni na svodu, gotička rebra nisu bila prepreka. Svod je već djelovao barokno, a ogoljene polustupove bez kapitela jednostavno je koloristički obradio i učinio prvim planom vlastite kompozicije iza koje je cijelom dužinom svetišta potegnuo dvije stube, a zid s trbušastim balkonima u sva tri jarma vizualno potisnuo u dubinu i slikao ih u različitim skraćenjima, da dobije prostor za izabranike koji se s oba kraja kompozicije primiču glavnomu zbivanju u srednjem jarmu, dok ih s prvoga balkona promatra anonimni mladić.

Sadržaj i cilj cijeloga programa odaju tri navoda na svodu i slavoluku svetišta, opisani i protumačeni u Katalogu za god. 2003. Misao vodilja programa jest: EXALTATA EST VIRGO MARIA SUPER CHOROS ANGELORUM (“Uzvišena je Djevica Marija nad zbor anđeoski”). U to se uklapa i oslik sjevernoga zida. Na zidnoj slici Ranger pruža nekoliko prepoznatljivih detalja kojima određuje sadržaj, poput šest lavova od onih 12 koji su s obje strane resili stube Salomonova prijestolja (1. Kr 10,20), zbog kojih se u mladiću na vrhu tih stuba moglo prepoznati Salomona. Raskošno odjevena žena koja stoji na drugoj od šest stuba mogla bi, dakle, biti kraljica od Sabe, ili ipak, s obzirom na ostali sadržaj, Salomonova majka (1. Kr 2,19) koju je posjeo sebi zdesna.

No Hilarion Gašparotti je u trećem svesku svojega djela Czvet Szveteh..., tiskanom 1760. god., u predlošku za propovijed kakvu je, po svemu sudeći, održao u toj crkvi (popraćena je, naime, usklikom „Ovo anda poleg mogučnosti pogledati hočemo“), tu sliku povezao s odnosom Davida prema škrinji Saveza (prikazanoj na svodu nad oltarom), kao odnos Krista prema Mariji, „pravoj Arki“ ostavljenoj na Svijetu. Zato tumači baš ovu kompoziciju s mladim kraljem koji se u oblaku spušta prema ženi na stubama riječima: sam Zveličitel Kristuš vu beli sviti oblečen… hotel jest stupiti ze vsemi dvorjaniki svojemi nebeskemi, njim govoreči: Hodmo! vučinimo veliki Svetek pravi Arki na svetu ostavljeni, Materi moji… Ovako z Dušom i telom odnešena jest na tronušu Kerubinov Marija vu nebesku palaču, gde joj blagosloveni Sin Marije Jezuš… je pripravil tronuš, i nju kakti kraljicu nebesku na njega posadil.

Doista možemo u beli sviti oblečenoga mladića prepoznati i kao Zveličitela Kristuša koji se u zlaćanu oblaku spušta prema Mariji, kojoj je nakon smrti dal k tomu lepotu onu, koteru nijedno človečansko mišljenje preseči ne more. Da bi izdvojio Mariju obdarenu nebeskom ljepotom iz ovozemaljskog okruženja, postavio je između povorke okupljene oko nje i promatrača ispred slavoluka dva vojnika koji ukrštenim kopljima dijele svijet na realni smrtni i irealni besmrtni, u kojem je ona Ocu Bogu pokazana, ki je nju… dikum i poštejnem okorunil, neba i zemlje Cesaricu i vsega Stvorjenja Gospu imenuval i vučinil.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.