Velike zidne kompozicije

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Lepoglava

Crkva sv. Marije

Impresivan prostor crkve sv. Marije u Lepoglavi nadahnuo je Rangera da u dva maha, oslikavanjem pjevališta i svetišta, ostvari svoj najveći kristološki ciklus u freskotehnici, ikonološki čvrsto spojen i nadopunjen sadržajem malih, istodobno izvedenih slika na naslonima korskih klupa.

Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava) Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava)

Lepoglava, lijeva polovica pjevališta, starci Apokalipse, 1735.-1737.

Ubrzo po zaređenju, u rasponu od 1735.-1737., velikom je slikom uresio zidove crkvenoga pjevališta. Ona zapravo predočuje vrata Nebeska, a nalazi se iza orgulja, gdje stoje korske klupe urešene s dvadesetčetvoricom pustinjačkih svetačkih uzora. Tu je razvijena velika kompozicija nadahnuta Ivanovim Otkrivenjem (Otk 5,8-14): A kad on [Jaganjac] uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kada, to jest molitava svetačkih. Doista, na zidu se dvadesetčetiri Starca klanjaju Spasitelju predstavljenu u obliku Jaganjca na knjizi sa sedam pečata. Oni, doduše, nisu u bijelim haljinama, kako ih opisuje Ivan, već odjeveni u raznobojnu donju odjeću preko koje su prebačeni raskošni brokatni i vezeni plaštevi — bijele, zlatne, modre, ljubičaste boje — ukrašeni hermelinom, zlatnim obrubima i svilenim potstavama čije boje blješte i prelijevaju se pod utjecajem svjetla i gasnu u sjeni nabora. Svaki Starac ima uza se harfu, a uz noge su, u znak podložnosti, odložili svoje krune dižući prema Jaganjcu zlatne čaše pune kada. Oko Staraca lepršaju krilate anđeoske glavice, a nad njima u kutovima pjevališta i na oba kraja kompozicije lebde Četiri bića: prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu. (Otk 4,7; ona zapravo predstavljaju anđele, no katkada se shvaćaju kao predslike četvorice evanđelista).

Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava) Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava)

Lepoglava, desna polovica pjevališta, starci Apokalipse, 1735.-1737.

Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava)

Lepoglava, 12-godišnji Isus u Hramu,1738.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava)

Lepoglava, Isus tjera trgovce iz Hrama,1738.-1742.

Ivan Krstitelj Ranger (Lepoglava)

Lepoglava, pismoznanci prate Isusove riječi (detalj),1738.-1742.

Rangerovi Starci, danas nažalost tek djelomice sačuvani, mogu se smatrati portretima nekolicine subraće, ne samo zbog živih pokreta, već i veoma realistično izraženih osjećaja zanosa, radosti, zbunjenosti i otvorenih prijateljskih pogleda. Nažalost, jedan za drugim isčezavaju pred našim očima s oronulih zidova tog dijela crkve.

Pet godina kasnije oslikao je visoko i prostrano gotičko svetište i slavolučni zid, ispisavši u vrhu pročelja natpis s kronogramom:

LaVDetVr pIe DeVs TrIVnVs In spLenDore sanCtVarII IstIVs

(“Slavljen [neka bude] zdušno Bog Trojedini u svjetlosti ovoga svetišta”); zbroj istaknutih slova daje godinu 1742. No Ranger je, kada god mu je bilo potrebno i moguće, kombinacijom znamenki uklapao u isti kronogram i početak i kraj radova pa se i ovdje (s dvije IV) dobiva raspon od 1738.-1742. kao vrijeme u kojem je, uz druge istodobne i podjednako zahtjevne cikluse (u Olimju i Belcu) mogao oslikati i ovo svetište dvjema kompozicijama čiji sadržaj i smisao potvrđuje i prikriveni natpis s unutarnje strane slavoluka prema Post 28,17: non est hic aliud nisi domus dei et porta caeli („Ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska“).

Tu lepoglavsku kuću Božju, čija je “vrata” bio uprizorio na pjevalištu, pretvorio je svojim kistom u Isusov jeruzalemski hram. Desni zid svetišta, ispresjecan visokim gotičkim prozorima između gotičkih polustupova, uresio je raznolikom arhitektonskom dekoracijom da bi promatračevu pažnju usmjerio na lijevu, dobro osvijetljenu stranu. Gotičke je polustupove — nositelje svoda — ovdje posebno istakao crvenkasto-žuto-sivom mramorizicijom da naglasi njihovu nosivost i vizualno ih nametne bjelkastim užljebljenim pilastrima koji streme u vis po blijedožutom zidu. Ta arhitektura počiva na visokom postolju čiji nenametljivi vijenac s konzolama pod gotičkim polustupovima vodoravno dijeli arhitektonski sadržaj od figuralnoga, sačuvavši dojam jedinstvenoga prostora. Moćnim stupovima u prvome jarmu, koje dijelom zaklanja veliki modrozlatni hramski zastor, suprostavio je nejednak ures ostalih jarmova u kojima se preko balkona od crvenkasto prošarana mramora otvara pogled u dočarane hodnike na katu s vidljivim svodovima i prozorima.

U prizemnom pojasu razvio je s obje strane, s puno dinamike, dva svetopisamska motiva Isusova posjeta jeruzalemskome hramu. Desno je motiv dvanaestogodišnjega Isusa u hramu prema Lukinu izvješću (Lk 2,46-49). Marija i Josip (stisnuti u kutu slikarije) nađoše ga u hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odovorima njegovim. Ranger je uspio prepričati taj prizor svojim likovnim jezikom okupivši oko dječaka Isusa i zabrinute roditelje i zamišljene učitelje koji tragaju u Pismima za odgovorima, ali i radoznale mladiće i dječake koji ne skidaju oči s Isusa. On sjedi na povišenu mjestu usred slike, a uzbibano kretanje i grupiranje likova od vanjskih rubova prema središtu, poduprto vještom uporabom boja i svjetla koje uglavnom pada odozgo, unosi živost u ovu sadržajem statičnu kompoziciju koja još više ističe zbivanja na kompoziciji na lijevome zidu svetišta.

Tu je pak prikazan Isus kako tjera trgovce iz Hrama. Na ovoj se slici, punoj detalja, prepoznaje umjetnikovo oslanjanje na najopširnije biblijsko izvješće o tome događaju u evanđelju sv. Ivana (Iv 2,14-16). Tu je gotovo doslovce prenio na crkveni zid slikarskim jezikom riječi Ivana Evanđelista: U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: Nosite to odavde i ne pravite od kuće Oca mojega kuću trgovačku. I doista, rastrčaše se po slici trgovci i prodavači na sve strane, žureći za ovcama, vukući sa sobom uznemirena vola, hvatajući priručne kase, bježeći s novčarevim sandučićem i zgrčući rasuto blago, dok nad njima lepršaju uznemireni golubovi. Njihovo je kretanje vješto naglasio dinamičnom igrom boja i svjetla koje još obilnije pada po likovima i dodaje puninu bojama njihove odjeće. A usred svega Isus, sav u pokretu, zamahuje i vitla presavijenim užetom u uzdignutoj ruci.

Ranger je predvidio da se obje kompozicije promatraju iz crkvenoga broda prilazeći slavoluku pred svetištem, odakle se stječe dojam da je Isus krenuo i prema onima koji izgon trgovaca promatraju. Nijedna kamera ne može uhvatiti taj osobni doticaj realnosti i iluzije s ove kompozicije.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.