Rangerovi iluzionistički oltari

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Štrigova

Crkva sv. Jeronima

Oba su pobočna oltara bila najmanje stotinjak godina zakrivena tzv. tirolskim drvenim oltarima lošije kvalitete i vrijednosti, pa se o njima do 1989. znalo samo ono što je o njima zabilježio 1752. Josip Bedeković u Natale solum na str. 305. Iz njegova se opisa saznaje da je godine 1744. Ranger radio na oslikavanju svetišta s trima oltarnim nišama u crkvi sv. Jeronima u Štrigovi, premda veličina toga ciklusa govori da je morao, bez obzira na broj pomoćnika, morao raditi nekoliko godina. Dvije pobočne oltarne niše uresio je sukladnim iluzionističkim oltarima posvećenima Blaženoj Djevici Mariji.

Arhitektonsko rješenje obaju pobočnih oltara srodno je, u dekorativnim detaljima, s rješenjem oltara u Olimju, iako, na barokni način omekšano i uzgibano, već navješćuje oltare u kapeli sv. Jurja. Slikar ovdje nad menzama, lijevo i desno od oltarnih slika, „uzdiže“ mramorne pilastre s istaknutim stupovima koji nose sukladne pozlaćene kapitele te ih povezuju uz arhitrave koji sežu u apsidalne kalote i stapaju se sa svodnim oslikom. Dio zaobljenoga vijenca ponavlja oblike iluzionističke i stvarne arhitekture prizemnoga pojasa, a nadgradnja atike oko kružnoga prozora urasta u kalotu apside. Oltarne slike u lučno zaključenim okvirima nisu podređene dimenzijama retabla. One djelimice zakrivaju vijenac koji nosi arhitekturu atike čije krajeve rese po dva bijela naslikana mramorna anđelka, a vrhove goruće srce.

Ranger je program ove crkve popunio za nj neuobičajenim nizom navoda kojima usmjerava traganje za smislom. Tako je i rubom oltarnih niša ispisao tekstove kojima otkriva kome su posvećeni oltari.

Nad lijevom oltarnom nišom s oltarom, što ga Bedeković naziva oltarom Beatissimae V. Mariae, piše: QUI CREAVIT ME REQUIEVIT IN TABERNACULO MEO (eccl 24,12) (“i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj”; u Bibliji “Stvarnosti je to Sir 24,8), s čime je u skladu vjerna kopija Marije Velike koju i Bedeković u Natale Solum predstavlja kao ikonu iz rimske crkve Marije Velike u kojoj počiva tijelo sc. Jeronima, in qua Corpus d. Hieronimy requiescit…

Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova) Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova) Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova)

Štrigova, dijelovi pobočnoga oltara Marije velike, 1744.

Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova) Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova) Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova)

Štrigova, dijelovi pobočnoga oltara Marijinih roditelja, 1744.

Drugi oltar Bedeković zove oltarom S. Annae Matris SSma Dei Genitricis (“Sv. Ane, majke presvete Bogorodice”). No tekst, što ga je Ranger napisao nad njime: BENEDICTI SUNT PATER ET MATER QUI MARIAM GENUERUNT (S Bonaventura) (“Blagoslovljeni otac i majka koji Mariju rodiše”) usmjeren je na Bogorodicu, i doista je na tom oltaru prikazana veoma lijepo slikana mala Marija s roditeljima. Sv. Ana, koja ju uči čitati, poručuje preko teksta u knjizi Ecce Virgo concipiet et pariet Filium (Isaiae 7) (“Evo začet će Djevica i roditi sina”) da je pred promatračem Djevica koju se ovdje naviješta. Oba su oltara dopunjena slikanim kipovima. Elizabeta i Zaharija su uz oltar Marijinih roditelja, a njihov sin Ivan (Krstitelj) i sv. Josip uz oltar Marije Velike. Budući da su uz središnji oltar sv. Jeronima dva pavlinska prvaka-pustinjaka, sv. Pavao i sv. Antun, u svetištu nalazimo, zajedno s Ivanom Krsiteljem, tri pustinjaka, zatim tri roditeljska para (Elizabetu i Zahariju, Anu i Joakima, Mariju i Josipa) te troje od Stvoritelja odabranih: Mariju, Ivana Krstitelja i Isusa Otkupitelja. Ovo trokratno ponavljanje tročlanih skupina u trolisnome svetištu ne može biti slučajno. Ranger je očito naglašavanjem broja tri htio naglasiti puninu svetosti koja se ovdje može postići.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.