Rangerovi iluzionistički oltari

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Gorica Lepoglavska

Kapela sv. Ivana Krstitelja

Ivan Krstitelj Ranger (Ivan na Gorici)

Gorica Lepoglavska, najstariji Rangerov iluzionistički oltar, 1731.

Ivan Krstitelj Ranger (Ivan na Gorici)

Gorica Lepoglavska, sv. Ivan Hrvat, pustinjak, 1731.

Ivan Krstitelj Ranger (Ivan na Gorici)

Gorica Lepoglavska, Anđeo — karijatida s oltara, 1731.

Anđela Horvat je godine 1982. veoma pohvalno izjavila: Ono što je Ivan Ranger ostvario u svom posljednjem velikom opusu u Ivanečkoj Kamenici, tj. iluzionistički slikan retabl žrtvenika g. 1751. stoji na čelu duge povorke slikanih retabla koji su nastajali u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske tijekom druge polovine 18. stoljeća.

Rangerovi oltari doista stoje po raznolikosti i kvaliteti na čelu hrvatskih iluzionistički slikanih oltara, samo što je najstariji od njih — oltar sv. Ivana Krstitelja — izveden puna dva desetljeća ranije u sklopu oslikavanja svetišta male kapele sv. Ivana Krstitelja na Gorici 1731. godine. Nastanak toga oltara spomenuo je zauzeti pavlinski kroničar Nikola Benger u samostankoj spomenici riječima: Hoc anno in Julio picturis ornatum est Sanctuarium et ara s. Joannis supra Lepoglavam („Ove godine u srpnju ukrašeni su oslikom svetište i oltar sv. Ivana nad Lepoglavom”), no nije naveo autora.

Iz zapisa se razabire da oltar nije jedini ures toga svetišta, nego da je slikar obuhvatio cijelo svetište. Budući da je to bilo prvo Rangerovo javnosti pristupačno djelo i ujedno svojevrsni ogledni primjerak, Meisterstück njegova do tada stečena umijeća, nastojao je pokazati raznolikost svojih znanja i sposobnosti. Zato je ovdje, osim svodne kompozicije (predstavljene u Katalogu izložbe god. 2003.), svojim kistom uresio pročelni zid i oba zida unutar svetišta, predstavivši u tome neveliku ciklusu čak šesnaest svetaca koje povezuje ime Ivan. Na pročelju svetišta dodao im je Presveto Trojstvo, a na sam ulaz u nj još i dva pavlinska pustinjačka prvaka, sv. Pavla pustinjaka i sv. Antuna pustinjaka i opata.

Središnji i nosivi motiv cijele kompozicije je iluzionistički oltar na drvenoj pregradi koja ispred apsidalnog zaobljenja presijeca svetište. Skladno razvedeni oltar izveo je tako da ovaj kruništem atike nadrasta realni prostor i kao da zadire u (zidani) svod kapele i ondje prikazani irealni prostor, čime je vješto spojio sveukupni oslik u nerazdvojivu cjelinu, bez obzira na raznovrsne podloge.

Jednostavnu pravokutnu oltarnu menzu zaklonio je drvenim antependijem na kojem je predstavio svojega zaštitnika Krštenjem na Jordanu između četiri (danas sasvim izblijedjela) motiva iz Ivanova života. Oko menze je podignuta drvena konstrukcija s tri otvora. Nad menzom je otvor za kip sv. Ivana Krstitelja, kroz koji se nazire naslikani pitomi krajolik lepoglavske okolice, a bočno se kroz dvoja oslikana vratašca (s likovima Ivana Klimakusa i Ivana Gvalbertusa) može obići oko oltara. Nad tim lučno zaobljenim prolazima dvije su trbušaste vaze s raskošnim kitama cvijeća, koje su i inače čest motiv u Rangerovu slikarstvu. Struktura oltara razabire se samo po bogato izlomljenom arhitravu koji, doduše, počiva na pozlaćenim kapitelima, ali njih ne podupiru stupovi nego četiri svojevrsne karijatide. To su četiri snažne mramorne polufigure nagih anđela, kojima ostatak tijela zaklanjaju dvije spomemute vaze i dva redovnika (Ivan Egipatski lijevo i Ivan Poljak desno) u tamnim habitima. Na oltaru se oko kipa Ivana Krstitelja nalazi još sedam svetih Ivana, a osmorica preostalih raspoređeno je po svodu i zidovima svetišta.

Kulturnopovijesno je zanimljiv lik pod kojim piše S. Joannes seu Ivan Croat. et Dalm. Regis Filius Eremita (“Sv. Joannes ili Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak”). Zapravo je riječ o Ivanu, prema predaji sinu kralja Gostumila koji da je početkom 10. st. vladao kod Bijelih Hrvata u sjeveroistočnoj Češkoj. Pustinjaka Ivana još danas časte u crkvi negdanje benediktinske opatije Svaty Jan pod Skalou kraj Berouna, gdje se čuva njegov grob. Glas o njemu pročuo se i u današnjoj Hrvatskoj, pa je na jednom zagrebačkom rukopisnom misalu bio god. 1690. predstavljen na koricama kao Ivanus Gostumili, Croata Eremita (“Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak”). U Rangerovo doba već se zaboravila njegova sjeverna domovina.

Ranger je u Ivanu na Gorici međusobno povezao zidne slike izrađene suvremenom tehnologijom s istovjetnim radom na drvenoj podlozi. Tu tehniku oslikavanja drva kao zida, kakvu susrećemo u Hrvatskoj u drvenim crkvicama, poznavao je i iz vlastita zavičaja, a njegov suvremenik Kuzma Damjan Asam oslikao je drvenim daščicama obloženi svod u Weltenburgu blizu Regensburga. Tim postupkom, a novim stilom, podario je Ranger našoj umjetničkoj baštini raskošni barokni naslikani “mramorni” oltar relativno skromnih dimenzija.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.