...o autorima...

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Marija Mirković

Rođena je 20. srpnja 1935. u Orubici kraj Nove Gradiške, osnovnu školu i gimnaziju pohađala u Zagrebu, diplomirala 1959. povijest umjetnosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila prvo kao srednjoškolski profesor u gimnaziji na Krku (1959./60.), zatim kao kustos umjetnoobrtnoga odjela i galerijske zbirke prvo u Gradskome muzeju u Varaždinu (1960.-65.), a zatim u Pokrajinskome muzeju u Ptuju (1965.-70.) te kao konzervator u Regionalnom (1970.-72.) i Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu (1972.-79.). Vanjski je suradnik Instituta za povijest umjetnosti, član Hrvatskoga mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dopisni član Pontificia Academia Mariana Internationalis, Rim.

Prvi stručni i znanstveni interes bio joj je usmjeren na kulturnu povijest Varaždina i na domete umjetnoga obrta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Štajerskoj, na urbanistički razvoj naselja (Varaždin, Ludbreg) i utvrdbenu arhitekturu (Osijek, Slavonski Brod). Postupno prevladava interes za crkveno slikarstvo, posebice barokno (a u tom sklopu ponajprije za slikarstvo pavlinskoga reda i za Ivana Krstitelja Rangera) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u Štajerskoj. Po odlasku u invalidsku mirovinu god. 1979. prebacuje interes s likovnoga na sadržajno i posvećuje se istraživanju ikonoloških poruka (napose mariološke teme, te ikonografije pojedinih redovničkih zajednica). Sudjeluje sa svojim prilozima na brojnim znanstvenim skupovima u domovini i inozemstvu, a radove objavljuje u zbornicima i časopisima.

Profesorica Mirković na otvaranju izložbe Otvorena Nebesa

Profesorica Mirković na otvaranju izložbe "Otvorena Nebesa Ivana Krstitelja Rangera", u Lepoglavi 21. lipnja 2003.

 

Janko Belaj

Janko Belaj u Štrigovi

Rođen je 29. rujna 1965. u Ptuju (Republika Slovenija) gdje su mu roditelji radili u Pokrajinskom muzeju. Obitelj se vraća u Zagreb u proljeće 1970.

Svoj prvi prvi fotoaparat i osnovno fotografsko znanje dobiva od oca, kompoziciju ga uči mati (povjesničarka umjetnosti). S 13 godina snima prvu fotografiju koja je objavljena (i plaćena). Motiv tog diapozitiva je prva evidentirana freska baroknog slikara Ivana Krstitelja Rangera, a nalazi se na antependiju glavnoga oltara u kapelici Sv. Ivana kraj Lepoglave. Prvi puta djeluje kao urednik "nekakvoga" papirnatog izdanja u prvome razredu osnovne škole izrađujući maleni bilten za Majčin dan.

Svoj "pravi" vlastiti fotoaparat kupuje početkom srednje škole (oko 1980.) a nekoliko godina kasnije ne prestaje se odvajati od maloga Nikona (FM sa zoomom 43-86). "Škljoca" u školi, po gradu i uvelike na terenima kamo prati roditelje. Sredinom 80-tih godina po prvi puta sudjeluje u izradi (tehnički) ozbiljnih novina i upoznaje klasičnu grafičku i novinsku pripremu.

Studirajuci etnologiju i povijest umjetnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu susreće se s Macintoshem, skenerom i programima za grafičko izražavanje.

1992. započinje raditi u tiskari X-Press kao osoba zadužena za prijelom stranice, a za nepune pola godine postaje voditelj grafičke pripreme u toj tiskari i počinje se "igrati" s ilustracijama temeljenima na fotografijama. Nakon 3 i pol godine rada u tiskari, "puca mu film" od radnoga vremena i prelazi u slobodnjake (prehranjuje se fotografijom i grafičkim oblikovanjem). Nakon nepune 2 godine zaključuje da je teško glumiti i boema i menadžera i odaziva se pozivu da vodi "grafičke tehnikalije" u časopisu Computerworld Hrvatska. Uz usavršavanja grafičkih vještina ima sreću susresti prvi digitalni fotoaparat na tržištu, te od samih početaka prati novu fotografsku tehnologiju (kojom još ni dan-danas nije posve zadovoljan). Nažalost, igra grafičkoga i tehničkoga urednika i urednika Mac i grafičkih tema u "CWH" završila je nakon dvije divne godine. Vlasnici su odlučili zatvoriti firmu. Nakon još jedne "slobodnjačke" faze zapošljava se u tvrtci "Handdesign", gdje i danas radi kao fotograf za "kućne" i "vanjske" potrebe. U svoje slobodno vrijeme trčkara za kćerkom, snima poneki pejsaž i sa suradnikom (asistentom, savjetnikom, prijateljem i vozačem) Vladom Perićem obilazi sjeverozapadnu Hrvatsku i dokumentira pretežito baroknu ostavštinu.

Osim više stotina fotografija objavljenih u raznim medijima, iz svojeg bi rada istakao:
snimanje i oblikovanje kalendara za Franjevačku provinciju Sv. Ćirila i Metoda (kontinuirano od 1997. do danas),
sudjelovanje u ilustriranju Franjevačke izložbe "Mir i dobro" 2000.,
te izložbe kojima je koautor sa svojom majkom: "Otvorena Nebesa Ivana Krstitelja Rangera" i "Czvet szveteh Ivana Krstitelja Rangera".

Osim fotografijom kao medijem u kojem se izražava, fotografijom se bavi i kao urednik elektronskoga magazina i galerije: Fotozine "Žičani okidač", prvoga takve vrste u domaćoj "mreži".

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.